Bila je glazba. Istarska tradicijska glazba i našli su se ljudi, koji su se iz ljubavi i predanosti toj glazbi, poÄeli nalaziti, glazbovati i rodio se vrutak koji je iznjedrio pjesme i napjeve naše zemlje, naših predaka. Dugogodišnji poznanici i glazbeni suradnici Luciano Kleva i Marino Kranjac zaželjeli su si osnovati glazbenu skupinu sa ženskim vokalom. Luciano je htio uvesti u taj glazbeni svijet, tad, jedanaestogodišnjeg sina Roka, koji je veÄ izvrsno svirao violinu. Marino se pak veÄ duže vrijeme nalazio sa Štelijotom, koji je ustrajno «pilio» svoj bajs. Mnoge su veÄeri proveli u Šteljotovoj kuÄici u Vrešju, gdje su svirali, pjevali, raspravljali o bajsu i sviranju na njega.
Trebali su još harmonikaša. Matija, sin Lucianovih prijatelja Maje i Braneta Solceta, neumorno je svirao raznorazne tradicijske napjeve, me?u kojima i poneku istarsku. Audiciju je prošao uspješno. Nedostajala je još zadnja karika - pjevaÄica. SluÄajno je Matija poznavao djevojku, istrijanku, koja je voljela pjevati repertoar svoje none. «Dobro, rekli smo: dovedi je, da je Äujemo!» I došla je Alenka. Tek što je otvorila usta i poÄela pjevati, šta smo mogli nego naÄuliti uši i reÄi: «naša si!» Skupini je dao naziv Luciano, kojemu je ime «Vruja» ostala u sjeÄanju još od vremena kad je oblikovao knjigu Marijana TomšiÄa s istoimenim naslovom. U ožujku 2001. godine bili smo tako okupljeni u prvom sastavu skupine. Za glazbeni identitet brinuo se Marino, dok je za vizuelni bio zadužen Luciano. Promjene u skupini, ne zbog vlastitog htijenja, ali nažalost, zbog neželjenih doga?aja, tako su se nizale: - listopada 2003. godine Matija odlazi na studij lutkarstva u Prag.
- za kratko vrijeme nadomješta ga Mirjana Gvozdenac
- na predbožiÄni dan 2003. godine Luciano tragiÄno pogiba u prometnoj nesreÄi
- poÄetkom 2004. godine u skupinu ulazi harmonikaš Peter KaligariÄ
- u jesen 2005. godine u skupini poÄinje pjevati i svirati Gabrijel Križman
- u srpnju 2006. godine još jedan udarac za skupinu. Uslijed teške bolesti zauvijek nas napušta Štelijo.
- u jesen 2006. godine Štelija je zamjenio Luka ÄŒibej.
Razmišljam, naša skupina je kao stare «brageše», tu i tamo, svako toliko treba dodati novu zakrpu. Svakako imamo sretnu ruku kod izbora novih Älanova skupine. Veseo sam da su to mladi ljudi, oduševljeni glazbom koju izvodimo i njihov elan daje joj snagu, da nastavi put koji si je zadala bez obzira na poteškoÄe. NeÄemo se puštit i gremo napred! Marino Kranjac |